Nedavno sam radio ponudu za jednog partnera. Ukalkulirao sam PDV u cijenu i poslao. Odgovor je bio kratki: “Pa PDV nam ne znači ništa, mi ga prebijamo.”

Taj odgovor me podsjetio na razgovor koji sam čuo stol do mene u kafiću. Jedan poduzetnik objašnjava drugom kako funkcionira “prebijanje PDV-a”. Drugi sluša s izrazom lica koji sam dobro prepoznao. Taj izraz kaže: razumijem o čemu pričaš, ali zapravo ne razumijem ništa.

PDV je jedan od najčešće spominjanih, a najmanje razumljenih pojmova u poduzetničkim razgovorima u Hrvatskoj. Mnogi znaju da postoji. Malo tko zna zašto za jednog poduzetnika PDV u ponudi znači stvarni trošak, a za drugog, apsolutno ništa.

U ovom tekstu objasnit ću što je PDV, kako funkcionira izlazni i ulazni PDV, zašto paušalisti žive u drugačijem PDV svemiru, zašto se na auto odbija samo 50% i što znači reverse charge kad radite s partnerima iz EU ili u građevini.

Što je PDV i zašto nije vaš novac?

Kad ste u sustavu PDV-a i izdate račun, PDV na njemu nije vaš prihod. Prolazi kroz vaš račun, ali mora stići do Porezne uprave.

Mnogi poduzetnici na početku naprave istu grešku. Vide uplatu od 1.250 € na računu i misle da su zaradili 1.250 €. Za Poreznu upravu zaradili su 1.000 €. Ostatak je PDV.

Primjer: vaša usluga vrijedi 1.000 €. Klijent vam plaća 1.000 € + 25% PDV, što je ukupno 1.250 €. Tih 250 € nije vaše. Morate ih proslijediti državi.

PDV je tranzitni novac. Prolazi kroz vaš poslovni račun, ali nikad ne postaje vaš.

Zato ga morate ukalkulirati u cijenu od prvog računa. Ako to zaboravite, PDV ćete platiti iz vlastitog džepa.

Kako izgledaju izlazni i ulazni PDV u praksi?

Svaki poduzetnik u sustavu PDV-a ima dvije strane jednadžbe: ono što naplati i ono što plati. Razliku prosljeđuje državi, ili je traži natrag kao povrat.

Izlazni PDV je PDV koji ste naplatili od kupaca. To su sve iznosi PDV-a na računima koje ste vi izdali.

Ulazni PDV (pretporez) je PDV koji ste platili dobavljačima. To su iznosi PDV-a na računima koje ste vi primili, za najam, materijal, opremu, usluge.

Na kraju obračunskog razdoblja oduzimate jedno od drugog.

Ako je pretporez veći od izlaznog PDV-a, razliku možete tražiti kao povrat ili je prenijeti u sljedeće obračunsko razdoblje.

Upravo zbog ovog mehanizma vaš partner koji je u sustavu PDV-a kaže da mu PDV “ne znači ništa”. Pretporez neutralizira izlazni PDV. Tvrtka koja nije u sustavu PDV-a tu mogućnost nema, i za nju je PDV čist trošak.

Zašto PDV može biti trošak, ali samo nekima?

PDV je trošak samo za onoga tko ga ne može odbiti. Ako vaš klijent jest u sustavu PDV-a, PDV na vašem računu za njega je neutralan. Ako nije, plaća ga iz džepa.

Recimo da pružate usluge i izdate račun na 1.000 € plus PDV od 250 €.

Scenarij A: klijent je d.o.o. u sustavu PDV-a. Plati 1.250 €, ali 250 € vrati kroz pretporez. Njemu vaša usluga košta 1.000 €.

Scenarij B: klijent je paušalista ili fizička osoba. Plati 1.250 € i taj PDV ne može nigdje odbiti. Njemu vaša usluga košta 1.250 €.

Zbog toga je važno znati s kim radite. B2B ponude prema PDV obveznicima i B2C ponude prema fizičkim osobama ili paušalistima imaju drugačiju logiku kalkulacije.

Zašto paušalist i PDV jednostavno ne idu zajedno?

Paušalist nije u sustavu PDV-a. Ne naplaćuje PDV od klijenata, ali ni ne može odbijati pretporez na vlastite troškove. To nije nedostatak, to je svrha paušalnog obrta.

Paušalni obrt je dizajniran za jednostavnost. Nema praćenja troškova po računima, nema knjiga ulaznih računa, nema PDV obračuna. Porez se plaća na paušalno utvrđeni dohodak, bez obzira koliko ste stvarno zaradili ili potrošili.

U tom modelu pretporez nema smisla. Paušalista ionako ne prati troškove po računima, pa ne postoji “ulazni PDV” koji bi se odbijao.

Na svakom računu koji izdate kao paušalista piše zakonska napomena: “PDV nije zaračunat sukladno čl. 90. Zakona o PDV-u.”

Ako vaš promet prijeđe 60.000 € godišnje, situacija se mijenja. To je prag koji vrijedi od 1. siječnja 2025. sukladno izmjenama Zakona o PDV-u (NN 152/24). U tom trenutku ulazite u sustav PDV-a i paušalni model više nije opcija. Što točno slijedi kad prijeđete prag, pisao sam detaljno u posebnom tekstu: što se dogodi kad prijeđete prag od 60.000 eura u obrtu.

Zašto mogu odbiti samo 50% PDV-a na auto?

Za osobna vozila zakon dopušta odbitak samo 50% pretporeza. Razlog je pretpostavka da se auto koristi i privatno, ne samo poslovno.

Kupite automobil za firmu i dobijete račun s PDV-om od, recimo, 5.000 €. Očekujete da ćete taj PDV u cijelosti odbiti kao pretporez. Računovođa vas razočara.

Zakon o PDV-u (čl. 61. st. 2., u primjeni od 1. siječnja 2018.) kaže da za osobna vozila možete odbiti samo 50% pretporeza. To vrijedi za sam automobil i za sve troškove vezane uz njega: gorivo, servis, registracija, osiguranje.

Logika je jednostavna. Zakonodavac pretpostavlja da osobni automobil koristite i privatno. Umjesto da svaki poduzetnik dokumentira svaki kilometar, zakon uzima 50% kao fiksnu pretpostavku za sve.

Iznimke postoje. Ako je automobil osnovno sredstvo obavljanja djelatnosti, PDV možete odbiti u cijelosti. To se odnosi na:

• auto škole (obuka vozača)
• rent-a-car tvrtke (iznajmljivanje vozila)
• servise (testiranje i demonstracija vozila)
• prijevoz putnika i dobara (taxi, dostava)
• vozila namijenjena daljnjoj prodaji

Sve ostalo: 50%.

Što je reverse charge i kada se primjenjuje?

Reverse charge, ili prijenos porezne obveze, znači da PDV ne obračunava pružatelj usluge nego primatelj. Primjenjuje se kod B2B usluga unutar EU i kod građevinskih radova u Hrvatskoj.

U normalnom PDV sustavu logika je jasna: vi pružite uslugu, izdate račun s PDV-om, klijent ga plati i vi proslijedite PDV državi. Reverse charge okreće tu logiku.

Slučaj 1: B2B usluge unutar EU

Pružate uslugu tvrtki u drugoj državi EU koja ima VAT broj. Na računu ne iskazujete PDV. Umjesto toga, navodite napomenu: “Prijenos porezne obveze prema čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u.”

Vaš klijent sam obračunava PDV u svojoj zemlji. U istoj PDV prijavi iskazuje i obvezu i pretporez, pa je učinak na likvidnost neutralan. Za vas: nema PDV-a na računu, nema administrativnih obveza prema toj državi.

Važno: klijent mora imati valjan VAT broj. Provjerite ga u VIES sustavu prije svake transakcije.

Slučaj 2: građevinske usluge u Hrvatskoj

Kada jedan PDV obveznik, izvođač, obavlja građevinske radove drugom PDV obvezniku, investitoru, vrijedi isti princip. Čl. 75. st. 2. i 3. Zakona o PDV-u prenosi obvezu s izvođača na investitora.

Izvođač izdaje račun bez PDV-a s napomenom “Prijenos porezne obveze.” Investitor u svojoj PDV prijavi iskazuje i obvezu i pretporez, pa je učinak na likvidnost neutralan za obje strane.

Trebam li uopće biti u sustavu PDV-a?

Ulazak u sustav PDV-a nije obvezan dok god vaš promet ne prijeđe 60.000 € godišnje. Dobrovoljni ulazak može imati smisla, ali obvezuje vas na minimalno dvije kalendarske godine.

Obvezni ulazak nastupa automatski kad vaš godišnji promet prijeđe 60.000 € (prag od 1. siječnja 2025., NN 152/24). U tom trenutku nema izbora.

Dobrovoljni ulazak ima smisla kad:

• vaši klijenti su pretežno tvrtke u sustavu PDV-a (njima je svejedno, vama donosi pretporez)
• imate visoke troškove na kojima “gubite” PDV koji ne možete odbiti
• planirate veće investicije u opremu ili poslovni prostor

Nema smisla kad:

• radite pretežno s fizičkim osobama koje PDV ne mogu odbijati
• imate niske troškove poslovanja
• slijedite jednostavnost paušalnog modela

Jednom kad uđete dobrovoljno, zakon vas obvezuje na primjenu PDV-a minimalno dvije kalendarske godine (izmjene Zakona o PDV-u od 1. siječnja 2025.). Nije odluka koju treba donijeti na brzinu.

Ako razmišljate o strukturi svog poslovanja, dobar početak je vodič za odabir između obrta i d.o.o.-a. Kombinirate paušalni obrt sa stalnim zaposlenjem? Tu situaciju sam razradio u posebnom tekstu o paušalnom obrtu uz stalni posao.

Zaključak

PDV nema kompliciraniju logiku nego što mora imati.

Poduzetnici koji je razumiju ne rade ponude na brzinu i ne kasne s ulaskom u sustav. Znaju točno što naplaćuju, što mogu odbiti i što duguju državi.

To je prednost koja se mjeri u eurima.