Kao netko tko je i sam proveo pet godina radeći u Njemačkoj, jako dobro znam onaj osjećaj nedjeljom navečer dok se pakirate za novi radni tjedan u tuđini. Znam kako je boriti se s tuđom birokracijom, ali i onaj stalni tihi strah: “Što ako se vratim, a financijski ne uspijem?”.
Danas, kao sociolog i osnivač Projekta Hrvatska, ali prvenstveno kao povratnik, želim vam pokazati da je povratak u Hrvatsku u 2026. godini više od emotivne odluke. Kroz preko 100 konzultacija koje sam održao prošle godine, uvidio sam da mnogi gube novac jer ne poznaju sustav. Idemo izračunati koliko vaš novi početak točno vrijedi i kako dobiti bespovratna sredstva za povratnike.
Dok sam radio u Njemačkoj, navikao sam da država uzima značajan dio moje bruto plaće bez mogućnosti povrata. U Hrvatskoj, kao povratnik koji je vani bio barem dvije godine (u mom slučaju pet), imate pravo na stopostotno oslobođenje od poreza na dohodak tijekom prvih pet godina rada. Sve detalje i zakonske okvire ove mjere možete pronaći na službenim stranicama Porezne uprave kroz program umanjenja za povratnike.
Važno je napomenuti da se ovaj puni povrat poreza na dohodak odnosi na vas ako ste zaposleni kod drugog poslodavca ili ste direktor/zaposlenik u vlastitoj firmi (d.o.o. ili j.d.o.o.). Ako se odlučite za paušalni obrt, vi već u startu plaćate minimalan, fiksni porez na dohodak koji je sam po sebi velika olakšica, pa je u tom slučaju iznos povrata logično manji jer su i uplate minimalne.
Laički rečeno, to vam znači sljedeće: Vi i vaš kolega u Hrvatskoj radite za istu plaću. Svaki mjesec vam se skida porez, baš kao i njemu. No, vi te novce zapravo “štedite kod države”. Svakog proljeća, nakon što predate godišnju poreznu prijavu, država vam sav taj uplaćeni iznos vraća na račun u jednoj velikoj uplati.
Matematika na primjeru neto plaće od 1.500 eura u Zagrebu:
- Mjesečni porez: Otprilike 268 eura.
- Godišnji povrat: Svake godine na račun dobivate natrag 3.216 eura.
- Petogodišnji ciklus: Ukupno ostvarujete 16.080 eura čiste dobiti samo zato što ste se vratili.
Mjera Biram Hrvatsku: Strogi rokovi i hodogram radnji
Mjera Biram Hrvatsku (fiksni bonus od 7.000 eura) može se koristiti potpuno samostalno, bez obveze povlačenja poticaja za samozapošljavanje. Riječ je o potpori za mobilnost radne snage u 2026. godini, no ovdje nema mjesta za pogreške. Pravila su rigorozna i rokovi su kratki.
Laički rečeno, to vam znači sljedeće: Zamislite da onog trenutka kada na MUP-u prijavite prebivalište, počne otkucavati sat. Ako ne stignete na sljedeću “postaju” na vrijeme, novac ostaje državi, a vi gubite pravo na poticaj.
Moj hodogram za siguran povratak:
- Prijava prebivališta (MUP): To je nulti dan vašeg povratka.
- Prijava na HZZ (Maksimalno 7 dana): Od dana prijave na MUP-u imate samo 7 dana da se prijavite u evidenciju nezaposlenih na HZZ-u. Ovo je najčešća pogreška – ljudi čekaju predugo i nepovratno gube 7.000 eura.
- Otvaranje tvrtke/obrta: Tek nakon što ste evidentirani na HZZ-u, otvarate svoj posao.
- Zahtjev za mjeru (Rok 30 dana): Od dana službenog otvaranja firme, imate 30 dana za predaju zahtjeva za mjeru Biram Hrvatsku (ili do 27.000 eura ako uključite poticaje za samozapošljavanje).
Kvaliteta života: Povratak kulturi kojoj pripadamo
Iako ja osobno još nemam djecu, u mojim su konzultacijama roditelji uvijek isticali jednu stvar: “Drago, vani sustav funkcionira, ali život je hladan”. Život u Hrvatskoj 2026. nudi toplinu i bliskost koju je nemoguće replicirati u Frankfurtu ili Dublinu.
Mnogi povratnici su mi rekli da im je najveće olakšanje bilo to što se više ne moraju “prilagođavati” tuđem mentalitetu. Naša kultura, kava s prijateljima koja traje satima, sigurnost da će vam susjed pomoći ako zapne – to su stvari koje čine svakodnevicu lakšom.
Roditelji koje sam savjetovao govore o slobodi koju njihova djeca imaju u Hrvatskoj. Sigurnost naših ulica i vrhunski sustav roditeljskih naknada omogućuju im da budu prisutniji u životima svoje djece. Na kraju dana, svi se mi lakše snalazimo tamo gdje razumijemo ljude i gdje ljudi razumiju nas. Povratak kući je povratak samome sebi.
