Na svakom predavanju o trećem stupu dođe trenutak kad publika utihne. To je trenutak kada zaposlenicima objasnim da im poslodavac može uplaćivati 67 eura mjesečno u treći stup, a da to njega ne košta ni euro više, kao što je slučaj kad je riječ o povišici. I još važnije, da na te uplate još i država dodaje 99,54 eura godišnje preko državnih poticajnih sredstava.

Razlog tišine je uvijek isti. Većina ljudi prvi put čuje da postoji porezna olakšica koja istovremeno koristi i poslodavcu i zaposleniku, bez ikakvog skrivenog troška za bilo koju stranu. To nije marketinški trik niti rupa u zakonu. To je porezna arhitektura koju je država namjerno postavila da potakne dugoročnu štednju za mirovinu.

Unatoč tome, prema podacima HANFA-e, tek oko 27 posto zaposlenih u Hrvatskoj koristi treći stup. Od toga je samo manji dio kroz uplate poslodavca, i to uglavnom u velikim korporacijama. Mali i srednji poslodavci u 90 posto slučajeva i ne znaju da im je ovo dostupno, a zaposlenici još uvijek ne raspolažu s dovoljno znanja da bi to predložili.

U ovom postu objašnjavam kako uplata poslodavca u treći stup funkcionira u 2026., koliko poslodavac može uplaćivati neoporezivo, što dobiva zaposlenik, što dobiva poslodavac i kako to konkretno dogovoriti. Post je pisan tako da i zaposlenik i poslodavac mogu naći argument koji im treba da bi započeli s uplatama.

Koliko poslodavac može uplaćivati neoporezivo u treći stup?

Poslodavac može u treći mirovinski stup zaposlenika uplaćivati do 67 eura mjesečno, što je 804 eura godišnje, potpuno neoporezivo. Te uplate ne smatraju se plaćom, ne ulaze u JOPPD obrazac, a za poslodavca predstavljaju porezno priznat rashod koji smanjuje osnovicu poreza na dobit.

Zakonska osnova je članak 9., stavak 1., točka 18. Zakona o porezu na dohodak. Da bi se ova porezna olakšica primijenila, moraju biti zadovoljena tri uvjeta:

1. Uplata mora biti uz pisani pristanak zaposlenika
2. Fond mora biti tuzemni dobrovoljni mirovinski fond registriran u skladu s propisima koji uređuju dobrovoljno mirovinsko osiguranje
3. Iznos ne smije prelaziti 804 eura godišnje po zaposleniku

Raiffeisen DMF, moj partner u trećem stupu, na svojoj stranici za poslodavce dodatno potvrđuje da je ovo jedan od najpovoljnijih oblika benefita za zaposlenike, upravo zato što je administrativno jednostavan i porezno potpuno neutralan.

Što ako poslodavac uplati više od 804 eura?

Sve iznad 804 eura godišnje tretira se kao oporezivi primitak. Drugim riječima, razlika se smatra plaćom radnika, oporezuje se porezom na dohodak i podliježe svim pripadajućim doprinosima. Iz tog razloga, ako poslodavac želi uplaćivati više, gotovo uvijek ima smisla zaustaviti se točno na 804 eura godišnje i ostatak isplatiti kroz drugi mehanizam (povišicu, bonus ili neoporezive primitke poput regresa i božićnice).

Kako matematika funkcionira u korist obiju strana

Najlakši način da se shvati zašto je ova porezna olakšica toliko korisna je usporediti je s alternativom koju svi znaju, klasičnom povišicom plaće. Evo iste situacije iz dva ugla.

Zamislite da zaposlenik želi 67 eura više mjesečno. To je oko 800 eura dodatno godišnje. Postoje dva puta kako mu to poslodavac može isplatiti.

Opcija 1: Povišica neto plaće od 67 eura

Da bi zaposleniku na račun stiglo 67 eura neto, poslodavac mora obračunati znatno veći bruto iznos. Razlika ide na porez na dohodak, prirez (gdje postoji), doprinose za mirovinsko osiguranje i doprinose za zdravstveno osiguranje. Ovisno o gradu i razini plaće, ukupni trošak poslodavca za 67 eura neto u radnikov džep iznosi oko 110 do 120 eura mjesečno, što je 1.320 do 1.440 eura godišnje.

Što zaposlenik dobiva: 67 eura mjesečno neto (804 eura godišnje neto).
Što poslodavac plaća: 110 do 120 eura mjesečno (1.320 do 1.440 eura godišnje).
Razlika koja odlazi državi: 43 do 53 eura mjesečno (516 do 636 eura godišnje).

Opcija 2: Uplata 67 eura u treći stup zaposlenika

Poslodavac umjesto povišice uplaćuje 67 eura mjesečno (804 eura godišnje) direktno na osobni račun zaposlenika u dobrovoljnom mirovinskom fondu. Ta uplata nije plaća, nije primitak koji se oporezuje, i za poslodavca predstavlja porezno priznat rashod.

Što zaposlenik dobiva: 67 eura mjesečno (804 eura godišnje) direktno na privatni mirovinski račun. Dodatno, država na te uplate dodaje 99,54 eura godišnje državnih poticajnih sredstava, pa stvarno na račun dolazi ukupno 903,54 eura godišnje.
Što poslodavac plaća: točno 67 eura mjesečno (804 eura godišnje), ni euro više. Plus, taj iznos je porezno priznat rashod koji dodatno smanjuje osnovicu poreza na dobit (efektivno donosi i uštedu na porezu od oko 12 do 18 posto ovisno o stopi poreza na dobit).
Razlika koja odlazi državi: nula. Zapravo, država još dodaje DPS preko 99,54 eura.

Drugim riječima, ista volja poslodavca da nagradi zaposlenika u opciji 2 košta upola manje, a zaposleniku donosi više. Razlika u 20 godina takve štednje, uz prosječni godišnji prinos fonda od 5 % i kapitalizaciju DPS-a, postaje akumulirano gotovo 30.000 eura na privatnom računu zaposlenika u dobrovoljnom mirovinskom fondu.

Što konkretno dobiva zaposlenik

• 804 eura godišnje direktno na privatni račun u 3. stupu, bez ikakvih odbitaka
• Dodatnih do 99,54 eura godišnje državnih poticajnih sredstava na te iste uplate
• Mogućnost dodatne osobne uplate koja se može kombinirati s poslodavčevom (do ukupno 663,61 eura osobne uplate za maksimalni DPS)
• Sredstva ostaju vaša osobna imovina bez obzira na promjenu posla
• Sredstva su 100 posto nasljediva i izuzeta od ovrhe za vrijeme štednje

Što konkretno dobiva poslodavac

• Niža osnovica poreza na dobit, jer je uplata porezno priznat rashod prema Zakonu o porezu na dobit
• Atraktivniji paket benefita za zadržavanje i privlačenje zaposlenika, bez dodatnog troška na poreze i doprinose
• Nema administrativnog opterećenja: uplata se ne prikazuje u JOPPD obrascu i ne traži posebno izvještavanje Poreznoj upravi
• Diferencijacija na tržištu rada, posebno kod malih i srednjih poslodavaca gdje ovaj benefit još uvijek nije standard

Kako predložiti šefu uplatu u treći stup?

Najveća barijera obično nije zakon, nego nepoznavanje. Većina poslodavaca u Hrvatskoj nikad nije razmišljala o ovoj olakšici jer im je nitko nije predstavio. Ako ste zaposlenik koji čita ovo, evo kako pripremiti razgovor.

Prvo, ne tražite povišicu, tražite restrukturiranje benefita. Razlika nije kozmetička. Kad tražite povišicu, šef računa koliko ga to dodatno košta sa svim doprinosima. Kad tražite uplatu u treći stup, šef računa točan iznos koji ćete dobiti i koji je njegova porezna ušteda.

Drugo, donesite konkretan broj. Ako vam je trenutna plaća 1.500 eura neto, predložite da poslodavac umjesto sljedeće povišice od 30 ili 50 eura uplaćuje fiksnih 67 eura mjesečno u treći stup. Možete ići i niže, primjerice 30 ili 40 eura mjesečno, ako šef oklijeva oko punog iznosa.

Treće, naglasite da poslodavac dobiva poreznu olakšicu. Mnogi šefovi misle da je to dodatni trošak. Nije. To je preraspodjela istog troška na način koji oslobađa od dijela poreza i doprinosa.

Četvrto, pripremite tehničke informacije. Reći samo „uplati mi u treći stup“ nije dovoljno. Trebate znati u koji fond, koji su uvjeti, kako se administrira.

Što sve treba dogovoriti s poslodavcem

• Iznos mjesečne uplate (npr. 30, 50, 67 eura)
• Naziv dobrovoljnog mirovinskog fonda u koji se uplaćuje
• Broj osobnog računa u tom fondu (dobivate ga pri učlanjenju)
• Pisani pristanak radnika (posebna izjava ili aneks ugovoru o radu)
• Trenutak početka uplaćivanja (sljedeći mjesec, sljedeća isplata plaće)

Pristanak radnika i administrativni postupak

Zakon traži pisani pristanak radnika za uplatu poslodavca. U većini slučajeva potpisuje se posebna izjava ili aneks ugovoru o radu. Sama uplata se zatim vrši mjesečno, kao i obična isplata plaće, ali na poseban IBAN računa u dobrovoljnom mirovinskom fondu, s pozivom na broj koji je jedinstven za člana. Mirovinski fond izdaje svakog mjeseca potvrdu o primljenoj uplati, što služi kao trag za računovodstvo poslodavca.

Cijelu administraciju zaposlenik može pripremiti u par dana ako se prethodno učlanio u dobrovoljni mirovinski fond i ima podatke o uplati – IBAN i poziv na broj. Učlanjenje u Raiffeisen DMF traje par minuta i obavlja se digitalno putem online linka.

Mogu li obrtnik ili vlasnik d.o.o. uplaćivati sami sebi?

Da, ali samo u određenim oblicima samostalne djelatnosti. Zakon o porezu na dohodak izjednačava porezni tretman uplata poslodavca u korist radnika i uplata poreznog obveznika koji obavlja samostalnu djelatnost u korist sebe. To znači da obrtnik, slobodno zanimanje (umjetnik, odvjetnik, dizajner, konzultant) ili vlasnik d.o.o. koji je istovremeno zaposlen u toj firmi može sebi uplaćivati u treći stup uz istu poreznu olakšicu do 804 eura godišnje.

Konkretno:

• Obrtnik koji vodi obrt po dobiti može sebi uplaćivati 804 eura godišnje neoporezivo i taj trošak ulazi u poslovne izdatke obrta.
• Vlasnik d.o.o. koji je istovremeno zaposlen u svojoj firmi (kao direktor) može iz firme uplaćivati 804 eura godišnje u svoj treći stup, koji je porezno priznat rashod firme i ne smatra se njegovom plaćom.
• Slobodna zanimanja (samostalne profesionalne djelatnosti) imaju isti tretman kao obrtnik po dobiti.

Što s paušalnim obrtnicima?

Paušalni obrt funkcionira drugačije. Paušalist plaća porez na ukupan godišnji primitak (paušalnu osnovicu), ne na razliku između primitaka i izdataka. To znači da paušalist ne može uplatu u treći stup tretirati kao porezno priznat rashod, jer paušalisti uopće ne vode rashode na taj način.

Paušalist svejedno može uplaćivati u treći stup kao privatna osoba i ostvariti DPS od 99,54 eura godišnje, što je najpametniji potez iz moje perspektive.

Što se događa kad promijenim posao ili dobijem otkaz?

Vaš osobni račun u dobrovoljnom mirovinskom fondu je vaš, ne poslodavčev. Sve što je do tada uplaćeno (i od vas, i od poslodavca, i DPS od države) ostaje na vašem računu bez obzira na promjenu posla. Raiffeisen DMF na svojoj stranici za poslodavce dodatno potvrđuje da kod prestanka radnog odnosa ništa osim uplata poslodavca ne mijenja: osobni račun ostaje aktivan, sredstva i dalje imaju potencijal rasta na tržištu.

Što možete napraviti pri promjeni posla:

• Pitati novog poslodavca postoji li mogućnost da nastavi uplaćivati u isti vaš osobni račun. Ako da, samo mu date podatke o IBAN-u i pozivu na broj i nastavlja se kao i prije.
• Ako novi poslodavac ne želi ili ne može uplaćivati, možete sami nastaviti s osobnim uplatama.
• Ako odlučite ne uplaćivati ništa neko vrijeme, ne događa se ništa loše. Sredstva i dalje rade na tržištu, samo nema novih dodjela DPS-a jer nema novih uplata.

Ne postoji situacija u kojoj poslodavac može povući novac iz vašeg trećeg stupa nakon što ga je uplatio. Uplata je nepovratna od trenutka kad sjedne na vaš osobni račun.

Kako kombinirati uplatu poslodavca s vlastitim uplatama i državnim poticajem?

Ovdje dolazi najjača matematika cijele priče. Sve tri komponente, uplata poslodavca, osobna uplata i DPS, mogu raditi istovremeno.

Najjača kombinacija u 2026. izgleda ovako:

• Poslodavac uplaćuje 67 eura mjesečno (804 eura godišnje) neoporezivo
• Vi osobno uplaćujete dodatnih 55,30 eura mjesečno (663,61 eura godišnje) iz osobnog dohotka
• Država automatski dodaje 99,54 eura godišnje DPS-a (maksimum)

Ukupno godišnje na vaš osobni račun stiže: 1.567,15 eura, od čega ste vi sami uplatili 663,61 eura. Ostatak je doprinos poslodavca i države.

Kroz 20 godina takve dosljedne kombinacije, uz prosječni dugoročni prinos fonda (koji nije garantiran i može varirati), na računu se akumulira iznos koji za većinu ljudi predstavlja značajnu rezervu za starost. Točan iznos ovisi o prinosima fonda i nije ga moguće garantirati, ali matematika osnovnih ulaganja i kapitalizacije DPS-a jasno pokazuje da je ovo financijski najučinkovitiji pristup mirovinskoj štednji u Hrvatskoj.

Ako poslodavac ne uplaćuje, kombinacija je samo osobna uplata + DPS. Ako vi osobno ne uplaćujete, kombinacija je samo poslodavčeva uplata + DPS. Sve tri zajedno daju matematički najjači rezultat.

Zaključak

Uplata poslodavca u treći stup je porezna olakšica koja u Hrvatskoj postoji od 2002. godine, a koju masovno propušta i većina zaposlenika i većina poslodavaca. Razlog nije zakon. Razlog je nedovoljna informiranost.

Za zaposlenika je ovo prilika da dobije do 804 eura godišnje izvan plaće, plus do 99,54 eura DPS-a od države, bez ikakvog poreznog odbitka. Za poslodavca je ovo prilika da nagradi i zadrži zaposlenika uz jednak ili manji trošak nego klasična povišica, uz dodatnu poreznu uštedu na razini firme. Za obrtnika ili vlasnika d.o.o. koji je zaposlen u svojoj firmi, ovo je legitiman način da sebi pripiše dio prihoda kao mirovinsku štednju s povoljnim poreznim tretmanom.

Ovo nije zaobilaženje sustava. Ovo je sustav koji je država namjerno postavila da potakne dugoročnu štednju za mirovinu.

Ako ste zaposlenik, pripremite razgovor sa šefom uz argumente iz ovog posta. Ako ste poslodavac, pogledajte cijenu klasične povišice naspram cijene uplate u treći stup za isto povećanje koristi zaposleniku. Brojke će govoriti same za sebe.

Disclaimer

Sadržaj ovog teksta je informativan i ne predstavlja personalizirano financijsko ili porezno savjetovanje. Prinosi mirovinskih fondova u prošlosti nisu garancija budućih prinosa, koji mogu biti i negativni te varirati ovisno o kretanjima na tržištu. Iznosi i postoci u tekstu odnose se na zakonsko stanje u 2026. godini i podložni su promjenama. Izvori: Zakon o porezu na dohodak, Zakon o porezu na dobit, Zakon o dobrovoljnim mirovinskim fondovima, HANFA, Ministarstvo financija RH, Raiffeisen DMF. Prije donošenja odluke o učlanjenju u dobrovoljni mirovinski fond preporučuje se proučavanje prospekta fonda. Za konkretnu poreznu savjet ili strukturiranje paketa benefita preporučuje se konzultacija s ovlaštenim poreznim savjetnikom ili računovođom.26. godini i podložni su promjenama. Izvori: Zakon o dobrovoljnim mirovinskim fondovima, Zakon o porezu na dohodak, HZMO, HANFA, Ministarstvo financija RH, Raiffeisen DMF. Prije donošenja odluke o učlanjenju u dobrovoljni mirovinski fond preporučuje se proučavanje prospekta fonda.